Najvažnija Sposobnost Čovjeka da Postigne Željeno

Iako nije direktno vezano za digitalni marketing i slične teme, ipak bi napisao nešto o ovome jer je sigurno ako ne važno, onda možda najvažnija sposobnost da čovjek postigne nešto željeno. Neku namjeru, neki cilj. Neko postignuće.

Sama ova informacija je vrijedna u peteroznamenkastim novčanim iznosima (toliko naplaćuju stručne osobe u zapadnom svijetu koje vas kao “bildaju” da budete bolji).

Ipak, ovo nije zapadni svijet, i ovdje se do nekih stvari dolazi mozgom i iskustvom, a ne samo “pucanjem” novčanih iznosa i brzim konzumnim rješenjima. Plati drugog pa riješi..

Ovo sam naučio na vlastitom iskustvu, analizirajući sebe i svoje mane i prednosti.

Isto tako promatrajući okolinu, dođe se do nekih zaključaka i “mehanizama” po kojima se ljudi vode i djeluju u svojim životima. Nije teško, samo treba imati otvoren um.

Ako možda malo pratite ili ste već nešto od toga proučavali uvijek većina kreće “izvana“.

Kada se radi o nekom projektu, cilju, viziji, motivaciji, osobnom napretku, itd…

Uvijek kreće nekako ovako:

  • Imaj cilj
  • postavi cilj
  • budi motiviran (što nije nikako lako)
  • napravi plan
  • radi po planu

Dobro, ok – jasno je sve. Imam cilj, imam plan, imam viziju, imam buntove papira (neki već i vlagu povukli) ispisanih s vizijama, idejama i planovima…

Ali, tu ipak nešto ne štima.

No što ako osoba nešto želi, a nije spremna za to?

I kako će znati, ili prepoznati da nije spremna?

To je problem. To je već malo dublja psihologija.

Prepoznati ćete ako pratite svoj rad i svoje rezultate.

Po tome ćete vidjeti od svega što radite, što vam je najteže uraditi.

To što vam je najteže za uraditi, tu ste najslabiji i to vam je najveća slabost i mana koja koči sve ostalo. I zbog toga, sve ostalo je manje vrijedno i ima manji utjecaj na konačno postignuće.

I onda sve oni planovi i ciljevi, vizija ideja. Sve pada, jer zbog vlastitih unutarnjih slabosti.

Dakle, ako nešto treba učiniti. Postoji točno poznat i jasan način kako to treba uraditi da bi postigli željeni rezultat.

U većini slučajeva nema izbora na pregršt. Eventualno dva tri, kvalitetna rješenja, i to je to.

No što se dogodi kada ljudi počnu po svome.

Dogodi se neuspjeh. Jer rade onako kako njima odgovara, a ne onako kako treba.

Rade onako kako im je komforno.

I tu se krije ta unutarnja kočnica koja koči i usporava sve ono što radite izvana i što vama bolje prija i odgovara. Ali ne razumije čovjek da mu to donosi jako malo.

Možda sve to što prija zajedno donese 80% od ukupnog rezultata, ali do 100% nedostaje onih 20% koje ne prijaju, a bez tih 20% nema postignuća.

Nema 100%, ima 80% i mnogo dodatnog sranja.

I tu onda sve stane ili se zablokira, i vidite, a i osjetite u konačnici da nešto ne štima i da nešto radite pogrešno. Ali u većini slučajeva se to ne može odmah primijetiti i od prve biti jasno što je to točno.

Žene, su s time malo jasnije. Pa ih to ne zbuni toliko jer u njihovim životima osjećaji i emocije su burnije, pa su navike.

Primjer jedan.

Ova korona je odličan primjer da svatko vidi koliko je mudar i koliko poznaje sebe i svoje slabosti, te kako će od reagirati i kako će postupati u teškim i nezgodnim situacijama kojih će biti sve više.

Recimo na primjer:

Osoba se odluči podići kredit da bi došla do novca. Jer ne zna ili ne želi prodati svoju robu na način na koji se to može uraditi (drugi već tako rade, i sama zna da se tako može), ali njoj taj način psihološki ne odgovara.

Dakle, čovjek ne voli biti u kontaktu s ljudima….

Prezire od toga.. Sama pomisao da on nešto mora tamo dogovarati, zvati, raditi… Stvara velike količine stresa, tjeskobe, straha.

I to je onih 20% zbog kojih sve stane ili one u 3pm…

Komfornije je doći do novca kreditom (kupiti novac od banke) i s njime financirati projekt do kraja. A roba i dalje stoji i dalje se stvaraju troškovi i dalje se računa da će iduće godine ili na proljeće biti bolje.

Biti će isto kao i sada. Bez obzira bila korona, neka druga kriza ili normalna situacija.

Čovjek (ukoliko je slab i ne poznaje dovoljno sebe) reagira onako kako mu iznutra odgovara (bježi od svojim slabosti) ne osudi se djelovati onako kako treba, jer nije spreman tako postupiti z bog vlastitog straha.

Potrebno je još vremena da bi osoba postala iznutra jača.

Mnogi takvi problemi i krahovi se događaju jer ljudi ne poznaju dovoljno sebe, svoje mane, slabosti, ali i vrline i onda kada to ne razumiju donose odluke i rade postupke koji su mnogo rizični, mnogo teži, mnogo frustrirajući. I donose manji rezultat.

Na takve načine će i biti rezultata. Ali do njega se u tome slučaju dolazi mnogo, mnogo teže. Skuplje, sporije. Uz više rada i više muke. A najmanje zadovoljstva samim sobom.

Mnogi ljudi u životu sve ili dobar dio toga rade na teži način. To možete vidjeti sigurno oko sebe, ako malo bolje obratite pažnju i fokus na takve stvari. Ne trebate čak niti razgovarati.

Djela govore više od riječi.

A treba samo savladati tu “unutarnju kočnicu” i napraviti onako kako treba. Bez velikih komplikacija i nekih “svojih” načina.

Mnogi ljudi tako nešto rade, a ne znaju da izbjegavanjem ili radom na svoj način štete sami sebi.

Na kraju je osoba nezadovoljna, pod stresom, ne može spavati, osjeća nezadovoljstvo, itd.

Najvažnija Sposobnost – Bolje Upoznaj Sebe

Dakle, sada možemo zaključiti da je najvažnija sposobnost za čovjekom uspjeh – bolje upoznati sebe.

Znati sebe u detalje.

  • koje su prednosti
  • koje su mane
  • koje su slabosti
  • koji su strahovi prisutni
  • kakva je konfor zona

A, sve ono izvana što radite i što učite, planirate, pišete ciljeve, motivirate se (motivirati se možete jedino vlastitim rezultatima i brdom optimizma), idete na edukacije, radite 25 sati dnevno (nije greška, jer uvijek fali vremena 🙂 ). Manje vrijedi nego poznavati sebe i savladati svoje unutarnje strahove. Sve to “izvana“, što je super i krasno imati će mali i kratkotrajni učinak.

Na prvoj unutarnjoj slabosti izgubiti ćete bitku sami sa sobom. A s vremenom možda i rat koji se zove život.

Dobro je da pročitate i slične tekstove:

Komentiraj