Iako je glavna tema ovog bloga digitalni marketing i oglašavanje na internetu, odlučio sam napisati jedan članak na temu za motivacijsko pismo i kako napisati prijavu za posao zajedno s životopisom i zamolbom za posao.
To je veoma značajna tema i za nekoga tko tek izlazi na tržište rada i počinje slati svoje prve prijave i zahtjeve za posao može biti poprilično stresno jer, nema radnog iskustva, a niti ne zna kako napisati životopis i kako napisati motivacijsko pismo ili zamolbu za posao koja će imati šanse proći selekcijski postupak i otvoriti vrata razgovoru za posao.
I to onda može pojedincu predstavljati problem.
Ja sam netko tko je do sada osobno slao puno zahtjeva i prijava na razne natječaje i za posao i za razne honorare i slao svoje ponude. I Dosta često to i dalje činim.
U suštini sve je to na neki način, naravno trgovina. Poslodavac treba zaposlenika i vi se tu sada trebate istaknuti kao najbolji kandidat za taj neki posao, od svih ostalih.
Situacija ima raznih. Negdje je taj proces od slanja motivacijskog pisma i životopisa, pa sve do sklapanja ugovora o radnom odnosu strogo formalan. A u nekim tvrtkama ne toliko, već je dovoljan samo vaš interes za tim poslom i to će vam biti dovoljno da dobijete posao.
S druge strane ima tu još mnogo raznih faktora, od toga da poslodavac teško pronalazi bilo kakvu radnu snagu, pa uzima ono što mu se nudi. Ili zapošljava striktno mlađu populaciju radi dobivanja državnih poticaja za zapošljavanje ili određenih povlastica oko doprinosa prema državi.
Općenito teže je posao dobiti u jačim i kvalitetnijim tvrtkama, a puno lakše u manjim i lošijim.
Isto vrijedi i za poslove. Jednostavnih poslova za koje ne treba neko znanje i vještima ima svuda jako mnogo. Dok onih stvarno kvalitetnih poslova za visokoobrazovanu radnu snagu ima puno manje na nivou cijele države. Slična je situacija i u drugim zemljama regije.
U sve to treba uzeti u obzir i crnu mrlju, a to je pogodovanje i zapošljavanje preko poznanstava i veza. Posebno za ta kvalitetnija radna mjesta, tu prvenstveno mislim na privatni sektor. U Javnom sektoru je to još puno jače izraženije i još veći problem.
A, to je i jedan od većih razloga zašto mladi ljudi odlaze u inozemstvo, jer ovdje nekim poštenim i regularnim putem se ne mogu zaposliti u tim jačim tvrtkama i kvalitetnijim radnim mjestima (za slabija radna mjesta i lošije tvrtke nisu toliko zainteresirani). Onda se događa da ljudi migriraju u bolje ekonomije. Gdje su bogati vlasnici, a visokoobrazovani ljudi rade razvojne poslove. Ima tu naravno još mnogo više posla i za niže obrazovane ljude kao i u našim zemljama. Uvijek je taj odnos veći za niže obrazovane, nego za više obrazovane.
Kako napisati jedno motivacijsko pismo i poslati prijavu na natječaj za radno mjesto
Neću ovdje toliko pisati o formi. Kako to motivacijsko pismo treba izgledati i kako treba izgledati životopis. Već kako pristupiti pisanju motivacijskog pisma ili zamolbe za posao, kako to poslati i što možete učiniti još nakon što pošaljete svoju prijavu.
Krenuti ćemo od životopisa, pa da bude na jednom mjestu obrađena cijela tema u kompletu.
Sa životopisom nema puno muke i problema. Pronađene na internetu neki primjer životopisa, kako on formalno izgleda i po tome napišete svoj životopis.
Najvažniji podaci koje svaki životopis mora sadržavati je:
- Osobne podatke
- Osobnu fotografiju
- završeno obrazovanje (srednja škola fakultet)
- bivše poslodavce
- neka posebna znanja i vještine
- certifikati, diplome uvjerenja
To je sve ono što možete staviti u svoj životopis. Životopis je dokument koji se mijenja. Kako stičete neko iskustvo i vještinu, neki novi dokument. Tako se mijenja i životopis.
Poanta životopisa je da poslodavac brzim pregledom dobije neku u grubo sliku o vama i da odatle vidi dali ste vi potencijalni kandidat, na osnovu onoga što ste tamo naveli.
To je jedan formalni dokument, za kojeg ne treba puno mudrovati. Već napisati sve ono kako je. Malo ću još odvojiti par riječi oko osobne fotografije.
Neki smatraju da to ne treba stavljati neki da treba. Ne vidim neki poseban razlog zašto ne bi trebali staviti svoju osobnu fotografiju u životopis.
To je isto vaš osobni dokument kao i osobna karta. I tu je prirodno da bude i jedna osobna fotografija.
Ako nemate neku kvalitetnu fotografiju. Onda otiđete kod fotografa, da vas fotografira da imate jednu fotografiju koju možete stavljati u životopis i na ostala mjesta gdje je to prigodno.
Na fotografiji budite prirodni. Ako se netko smije i to izgleda prirodno, može onda takva fotografija. Netko tko je ozbiljan, onda neka bude tako i na fotografiji ozbiljan i to će izgledati dobro.
Užasno mi je vidjeti onaj neki „američki” poslovni stil gdje se ljudi ne prirodno smiju, pa stave onaj smijeh od uha do uha. Bolje da to ne radite.
Samo normalna fotografija daje profesionalan i ozbiljan pristup, i kao takva ne smatra se nekim „prekršajem”.
Žene vole staviti “nakičenu” sliku.
To je možda dobro u nekim drugim situacijama i namjeravam, (mada se na kraju ispostavi i da u tim drugim situacijama nije dobro) a, ovdje posebno ne.
Kako napisati motivacijsko pismo ili zamolbu za posao?
Onaj tko ima radno iskustvo i traži posao u struci ili traži bolju tvrtku u kojoj će raditi svoju struku. Njemu je lako jer ima najvažnije što treba napisati u zamolbi, a što interesira najviše svakog poslodavaca.
Njih najviše interesira što vi znate kao potencijalni kandidat za taj posao raditi.
Netko tko nema iskustva, a treba napisati motivacijsko pismo. To je već malo teže. Jer ne možete napisati ono najvažnije. A, to je upravo radno iskustvo.
I kako sada tome pristupiti i to riješiti jednom zauvijek.
Dakle, ne možete pisati i napisati nešto što nemate. To je već onda laganje. Već pisati ono što imate i što smatrate kod sebe za taj posao i za to radno mjesto, pa i za tu tvrtku najvažnijim.
To je sve što je bitno.
A to ćete najlakše napraviti tako da počnete nešto pisati.
Hvala Bogu, pa tu ne trebate pisati deset stranica, već je dovoljno samo jedan strana teksta. Još kada stavite gore svoje podatke i podatke od tvrtke, pa tu bude i malo veći naslov. Pa na kraju dolje pri dnu i vaše ime i prezime i neki „srdačan pozdrav” ili „s poštovanjem”. Pa, još dva tri reda praznog prostora do dna papira.
Bude tu na kraju i samo pola strane teksta jednog papira formata A4.
Ja općenito pišem mnogo sadržaja i mnogo teksta. I iz iskustva znam kada razmišljate „pa što da napišem, pa što bi bilo dobro, što ima smisla tu napisati kada nemam nikakvog iskustva”? Da, od toga nema koristi.
Čovjek je onda stalno u toj blokadi razmišljanja i stalno mu je fokus na to. Razmišljanje, razmišljanje i razmišljanje.
Zato je najlakše odmah od početka ne previše razmišljati. Već krenuti pisati prve rečenice. Bez obzira na to koliko vama to tog trenutka izgledalo dobro, loše ili totalno katastrofa.
Kad krenete pisati nakon prvih nekoliko „glupih” rečenica, dolazi nekoliko smislenih ili čak mnogo dobrih rečenica koje se teškim i razmišljanjem teško pišu, ili uopće ne dolaze na um.
Stvar je u tome kada imate na papiru nešto napisano i što možete vidjeti. Mnogo, mnogo je lakše to ispraviti i prepraviti na bolje. To iz iskustva znam da je tako.
Odvojite jedno pola sata za pisanje i prepravljanje zamolbe (svi iskusniji kreatori sadržaja znaju da je stvar u prepravljaju i istraživanju, a najmanje pisanju).
Vaš posao je da istražite poslodavca, tvrtku, posao za koji se javljate.
Kada imate gotov i pripremljen materijal. Najlakše je od njega napraviti kvalitetan sadržaj.
Ja ovo pišem iz glave. Ali netko tko tek kreće ili ne radi to toliko često. Teško može odjednom iz prve napisati koristan komad sadržaja, bez nekog teško razmišljanja.
Na taj način, pristupate pisanju motivacijskog pisma u slučaju kada nemate nikakvo radno iskustvo. Tu onda morate ići s nekom osobnom pričom koja prodaje korist poslodavcu.
Ne možete pisati iskustvo kada ga nemate, a ne možete opet samo napisati da posjedujete to znanje i tu vještinu koju ste stekli na tom fakultetu ili u toj školi i da se razumijete u to. Ili da posjedujete znanje o tome i tome.
To su prazne riječi, koje ne drže vodu i svatko to zna.
Stvarno se jako malo ljudi razumije dovoljno dobro u svoju struku kada završe fakultet ili srednju školu da im samo to može biti jedini jaki argument za zapošljavanje.
Osim toga morate malo upoznati poduzeće, posao i poslodavac općenito da bi mogli kroz taj tekst u motivacijskom pismu što bolje spojiti svoje znanje i vještine, ideje, argumente i činjenice s njegovim potrebama i rješenjima.
Kada tako pišete motivacijsko pismo. To je kao da prodajete led eskimima. Najteže se je tako prodati.
Tu direktno prodajete sebe nekome tko tako nešto kupuje samo kada se zaželi ili kada smatra da mu je odjednom potrebno iz milion mogućih razloga.
Tako bi se trebale prodavati sve ove sluge i sva roba koja nema hitnu potrebu za kupovinom (tečajevi, edukacije, treninzi, fitnesi i slično).
Duplo je lakše kada imate volontesrko iskustvo u struci kroz svoje projekte ili kroz dodatni angažman u tvrtkama tokom školovanja.
A najlakše kada imate radno iskustvo u struci i to još jako kvalitetno koje ste stekli u kvalitetnim i jakim poduzećima i u branši u kojoj se uvijek traže kvalitetni zaposlenici.
Jer vi se kroz motivacijsko pismo prodajete kao „rješavač problema” u nekoj tvrtki. To vrijedi za baš svako radno mjesto. I mjesto čistačice i portira. Sve do direktora prodaje, marketinga, voditelja proizvodnje, konstruktora, inženjera, tvorničkog radnika, medicinskoga radnika, trgovca, servisera, itd.
Svako u tvrtki kroz svoj rad rješava neki problem. Jer bez njega poslodavac ima opet taj problem. I mora pronaći novo „rješenje problema”. A to je onda prilika da vi dođete na to mjesto.
Uvijek su u prednosti osobe s radnim iskustvom. Zato treba gledati da se tokom školovanja dođe do radnog iskustva. Ja sam već o tome nešto pisao ovdje kod sebe na blogu. Pa možete dodatno pogledati.
Nije samo radno iskustvo, iskustvo koje se stekne kroz radni odnos u nekom poduzeću.
To je i volontiranje. Rad na vlastitim projektima kod kuće.
To je fini bonus kada tako nešto možete staviti u životopis i još malo istaknuti u motivacijskom pismu. Pa ako uz to imate i neku dokumentaciju, neki papir (danas to možete sve kvalitetno prikazati digitalno – blog, Youtube kanal, itd)…To je već onda odlično. Već tu ulazite u prvu ligu i takvi kandidati redovno budu pozvani na razgovor za posao, bez obzira na radno iskustvo.
Ovo je također provjerena informacija. Jer, posebno u zadnjih nekoliko godina primijeti se nedostatak kvalitete kandidata. I tvrtke su primorane zapošljavati i nešto lošije kandidate, s namjerom da ih pripreme za posao (što je vremenski i financijski skuplje), nego da zaposle iskusnog zaposlenika.
Tržište rada je siromašno kvalitetnom radnom snagom (zahvaljujući lošim školskim programima i fakultetima i općenito nezainteresiranosti za ništa kvalitetno i korisno (ili veoma mala zainteresiranost)).
S druge strane. Isto je steći iskustvo radeći i rješavajući problem kod kuće i kod poslodavac. Kod kuće je još bolje i za jednog i drugog. Za poslodavca je jeftinije (ne potrgate mu tamo i ne napravite štetu).
To se svakodnevno svuda događa. (Mislim da nema nigdje podataka koliko zaposlenici naprave štetu na poslu).
Nije isto kada nešto sami naučite, što je u ekonomskom smislu vrijedno. Ili kada vas to netko nauči ili priuči netko drugi.
Za svakog poslodavac su neiskusni radnici skupa roba.
Kako poslati životopis i motivacijsko pismo
Danas se to gotovo uvijek šalje putem elektroničke pošte. Životopis i zamolbu (svaki posebno) pohranite u PDF datoteke i te datoteke možete poslati kao priloge na email adresu koja je navedena u natječaju za posao.
Sadržaj email poruke je veoma jednostavan. Naslov je uvijek (Za natječaj – taj i taj). A sadržaj poruke razlog javljanja i vaši kontakt podaci.
I to je to.
Ništa dodatno i ništa posebno. Cilj je to poslati i da osoba koja to dobiva zna za šta je to. Kako bi mogla to dalje koristiti u selekcijskom postupku.
Negdje je naveden samo telefonski broj za najavu ili fizička adresa tvrtke. Ako ste u mogućnosti bolje je odnijeti životopis i zamolbu odmah u tvrtku. Tu se još možete dodatno i raspitati sve što vas zanima u vezi natječaja i posla. Ili slično. Možete čak i zamoliti da vas malo upoznaju s radnim mjestom i da vidite kako to izgleda kod njih.
Uvijek je dobro, ako ste isto u mogućnosti upoznati tvrtku „iznutra” da porazgovarate s nekim tko već tamo radi jedno duže vrijeme i da vam ispriča kakva je situacija. Tu onda vidite dali to vama odgovara ili ne. I koliko imate još drugih opcija, pa da birate gdje i što.
Sve ovo što sam napisao vrijedi kada radite otvorenu prijavu u situaciji kada tvrtka ne traži nove zaposlenike. Vi se svejedno možete javiti otvorenom molbom za posao.
Došli smo do kraja.
Zaključak
Dakle.
Za pisanje životopisa nije potrebna nikakva filozofija. Nisam navodio i dijelio primjere kako to treba izgledati, jer je toga pun internet pa pogledajte sami. Za motivacijsko pismo, najvažnije je prvo proučiti poslodavca, tvrtku, posao za koji se javljate, sebe (što možete tu ponuditi od svojih vještina i znanja). Početi nešto pisati. Pripravljati i završiti onda kada to izgleda kvalitetno i smisleno. Nakon nekoliko napisanih motivacijskih pisama ići će puno lakše. Prvo je najteže.
Najteže je kada razmišljate, a što da napiše. Jer neki su ljudi lijeni. Vidim da ljudi traže po internetu primjere najobičnijih zamolbi za jednostavne poslove za sobaricu ili čistačicu.
Što bi trebali onda ovi iz FER-a ili PSB-a?
Isto dobro, da se osoba za takve stvari unaprijed pripremi, a ne onda kada je trenutak započeti tražiti posao (5 do 12).
Nekima je tlaka ići u zavod za zapošljavanje i sudjelovati u onim pripremama i edukacijama za traženje posla. Nije ni to loše, ako je išta korisno. Ali ništa i nitko vam neće tako puno pomoći kao što si možete pomoći sami.
Ja sam vam već ovim tekstom puno pomogao, jer sam vas usmjerio na ono najvažnije. Ostalo su finese koje možete veoma lako pokupiti s interneta. Samo otiđete na Google slike i pogledajte primjere životopisa i motivacijskih pisama.
Dizajn ne mora uvijek biti crna slova na bijelom papiru.
Za klasične prilike to je u redu.
Za prijavu na neke kreativnije poslove, tu je već dobro biti unikatan i malo više kreativan. Tu možete dodavati i razne priloge, linkove, video snimke i slično.
Ili imate stranice koje nude već gotovo stilske predloške gdje trebate samo ubaciti svoj sadržaj u to, i estetski to već izgleda upadljivije.
To je isto važno tamo gdje zna dolaziti i po više stotina prijava za jedno radno mjesto da se što više istaknite.
U takvim nekim slučajevima zna se dogoditi da poslodavac prihvati samo prvih 50 zahtjeva. A, svi oni koji su pristigli poslije njih zanemari. Jer mu je i ovih 50 i više nego dovoljno.
Tu onda ako očekujete 100% poziv na razgovor, a ipak vas ne pozovu. Možete nazvati i telefonski pokušati to provjeriti.
Ne znači da je to odbijenica. Već ste na neki način zakasnili. Mada je to rjeđe.